Bruno Gröning, nadaleko cijenjen kao karizmatična osoba u Europi, izazvao je i divljenje i skepticizam medija i javnosti, koji su ga često označavali ili kao iscjelitelja ili kao šarlatana.
Posjedovao je nevjerojatnu sposobnost da umiri pojedince izjavljujući: “Više niste u nevolji,” što je mnoge potaknulo da tvrde da su ponovno ozdravili…
Ništa nema veći značaj za čovječanstvo od postizanja stanja mentalnog i unutarnjeg mira, što je neophodno za dobrobit našeg fizičkog tijela. Kada životu pristupamo žurno i odvojeno, zanemarujući svoju prisutnost u sadašnjem trenutku, nenamjerno radimo protiv sebe.
Pojava bolesti često se pripisuje našem neuspjehu u pružanju vitalnog sastojka tijelu koji je potreban – unutarnjeg mira. Prije sedamdeset godina Bruno Gröning, kojeg mnogi smatraju najvećim europskim iscjeliteljem, izgovorio je ove riječi dok je stekao svjetsko priznanje.
U rezidenciju ovog izuzetnog njemačkog karizmatika rođenog 1906. u Gdanjsku hrlili su ljudi iz raznih krajeva svijeta, oboljeli od bolesti i suočeni s nesrećom.
Do kasnih 1940-ih, mediji diljem svijeta počeli su dokumentirati njegove izvanredne sposobnosti, snimajući njegove iscjeliteljske seanse na film i čuvajući svjedočanstva onih koji su doživjeli čudesno ozdravljenje.
Iako se Gröning od djetinjstva bavio iscjeliteljstvom, značajnu medijsku pozornost privukao je 1949. godine nakon što je izliječio teško bolesnog dječaka, inače sina uglednog njemačkog poduzetnika. Očeva odluka da objavi događaj iscjeljenja pokrenula je lančanu reakciju, izazvavši ogroman odgovor.
U njihovoj prisutnosti, duboka tišina obavijala je okolinu dok su slijepi vraćali vid, a nevolje i patnja onih koji su tražili utjehu u Brunovoj prisutnosti nestale su.
Danas se svjedočanstva o tim transformativnim iskustvima nalaze u njemačkim arhivima i snimljenim filmovima, potvrđujući nevjerojatnu iscjeliteljsku moć kojoj svjedočimo. Bruno nastavlja liječiti i obnavljati, čak i danas.
Udruga Krug prijatelja Brune Gröninga, koja okuplja tisuće pojedinaca, jedna je od najvećih svjetskih zajednica duhovnog iscjeljivanja. S podružnicama u brojnim zemljama i gradovima, uključujući i Hrvatsku, sazivaju redovita okupljanja na kojima prenose Brunova učenja onima koji traže razumijevanje i pomoć.
Ovi susreti služe kao platforma za upoznavanje znatiželjnika i onih u potrebi s dubokom mudrošću Brune Gröninga. Prema Brunovom učenju, zagovara se da se otvorimo božanskom i svetom toku, bez obzira na naša uvjerenja, koji posjeduje moć obnavljanja, iscjeljivanja i popravljanja.
Bruno je ovu silu nazivao “heilstrom”, a sebe je vidio samo kao kanal – “transformator” – kroz koji ta božanska energija teče od Boga do čovječanstva.
Međutim, također je vjerovao da svaki pojedinac ima sposobnost samostalno prizvati heilstrom. Ključ leži u njegovanju unutarnjeg mira i prihvaćanju istog u sebi, otključavajući tako potencijal za pristup ovoj transformativnoj energiji.
Svoje misli možemo kontrolirati:
Razgovarali smo sa Zdenkom Belkom (66), voditeljem Kruga prijatelja Brune Gröninga u Hrvatskoj, zajednice koja broji preko 2200 članova. Belko je ispričao da su među njihovim članovima brojni liječnici koji su kroz angažman u Krugu doživjeli iscjeljenje i oporavak, čak i uz konvencionalne terapije.
Globalno, Krug prijatelja ima oko šest tisuća liječnika različitih medicinskih specijalnosti. Čak su 1950-ih njemački liječnici priznali da Gröning nije bio šarlatan ili hipnotizer, već prije “daroviti prirodni psihoterapeut”. Prepoznali su njegovu izvanrednu sposobnost liječenja i vraćanja blagostanja.
U to doba, usprkos tome što Bruno Gröning nije imao formalnu medicinsku naobrazbu – budući da je bio običan stolar – liječnici su tog vremena priznavali njegovu iznimnu inteligenciju i elokvenciju.
Iako sam Gröning nikada nije tvrdio da je prorok, njegovi suvremenici potvrdili su njegovu duboku sposobnost prenošenja suštine vjere.
Dok su medicinski stručnjaci mogli ići samo toliko daleko u svojoj procjeni, oni su prepoznali da Gröning posjeduje jedinstveni dar, koji nadilazi konvencionalno razumijevanje, koji je koristio da olakša iscjeljenje i dobrobit.
S moje perspektive, jedan od najznačajnijih uvida Brune Gröninga je spoznaja da naše misli imaju ogromnu moć. Prema ovoj predodžbi, mi imamo mogućnost odabrati prirodu misli koje dopuštamo u svoj život u svakom trenutku.
Zdenko Belko ponavlja to shvaćanje, ističući da misli primamo, a ne da ih sami stvaramo. Ovaj koncept naglašava važnost svjesnog odabira pozitivnih i konstruktivnih misli, jer one duboko utječu na naša iskustva i pogled na život.
Gröning je, kako Belko opisuje, neustrašivo stajao pred pojedincima, prenoseći svoju mudrost o Bogu i temeljnim istinama života. Zalagao se protiv gajenja mržnje, naglašavajući da gajenje ljutnje već omogućuje negativnosti da prebiva u sebi.
Gröning je poticao ljude da ne podlegnu strahu, naglašavajući da on ne potječe od Boga. Među neprocjenjivim učenjima koja je Gröning podijelio sa svojim brojnim sljedbenicima, Belko ističe važnost oprosta i zahvalnosti.
Gröning bi se obraćao velikom mnoštvu s balkona, prenoseći im snažan “heilstrom”. Zapanjujuće, promatrači su svjedočili kako prethodno nepokretne osobe ustaju iz svojih invalidskih kolica u prisutnosti te božanske energije.
‘Heilstrom’ je u svima:
Bruno Gröning je često umirivao ljude govoreći: “Prepustite sve meni, ja ću vam pomoći.” Iako možda više nije fizički prisutan, njegova učenja nastavljaju nuditi pomoć pojedincima u potrebi.
Jedna od neprocjenjivih ostavština koju je Gröning ostavio za sobom je tehnika koja nam omogućuje da uđemo u ‘heilstrom’, kako je podijelio Belko.
Belko pojašnjava da se ovu tehniku preporučuje prakticirati barem jednom, idealno dva puta dnevno. Pronađite mirno mjesto, isključite se od vanjskih smetnji i sjednite s rukama na gornjim nogama, dlanovima okrenutim prema gore.
Moguće je zatvoriti oči ili ih držati blago otvorenima, fokusirajući se na nešto lijepo, svjesno pokušavajući odbaciti sve brige, probleme i druge ometajuće misli.
Sljedeći korak je ulazak u stanje unutarnjeg mira, što može biti izazovno jer nam dnevno kroz glavu prođe otprilike 50 000 misli. Međutim, Belko nas uvjerava da je doista moguće smiriti um i postići to stanje mira.
Liječio životinje kao dijete:
Kako ulazimo u stanje mira i predaje, objašnjava Belko, unutar tijela se počinju događati transformativne promjene. Sam Belko priznaje da mu je trebalo dosta vremena da po prvi put osjeti prisutnost heilstroma dok je bio u tom položaju.
Međutim, to se na kraju dogodilo i od tada se redovito događa. Manifestacije se razlikuju od osobe do osobe – neki osjećaju izniman osjećaj radosti i topline, drugi osjećaju drhtavicu, trnce ili čak hladnoću, dok se neki mogu tresti ili drhtati.
Belko to iskustvo opisuje kao nadnaravnu silu, heilstrom, koja je stalno prisutna u nama. Obično ga primamo nesvjesno, često tijekom sna kada se tijelo obnavlja. Bruno Gröning ih je, međutim, naučio kako svjesno primiti heilstrom.
Kao duhovno uzvišeno biće, posjedovao je sposobnost “doziranja” njene snage. Belko se Krugu prijatelja pridružio prije sedam godina kada je bio na najnižoj točki života, fizički i emocionalno iscrpljen. Imao je značajnih problema koji su utjecali na njegovo zdravlje.
U trenutku očaja, prisjeća se kako je molio Boga za pomoć, a nedugo zatim stigla mu je supruga s letkom o Krugu prijatelja. Nakon pohađanja predavanja i druženja s Krugom prijatelja, Belko je svjedočio brzom poboljšanju svoje situacije, a njegovi problemi postupno su nestajali.
Trenutno sebe opisuje kao zdravu, sretnu i ispunjenu osobu. Belko zna za brojne slične slučajeve u Hrvatskoj i okruženju. Na pitanje može li se to pripisati jakoj autosugestiji, Belko navodi da točan proces ostaje nepoznat.
No, navodi primjere u kojima je Gröningovo učenje pomoglo u ozdravljenju od multiple skleroze, uključujući dva slučaja u Srbiji. U Hrvatskoj ima znanja o liječenju slučajeva raka, teških reumatskih problema i osteoporoze.
Što se tiče zabrinutosti da bi sljedbenici Gröningovog učenja mogli odbaciti konvencionalne načine liječenja, Belko pojašnjava da je Gröning zapravo poticao ljude da traže liječničku pomoć i vjeruju u medicinu, terapiju i liječnike.
U Gröningovo vrijeme ni medicinska zajednica ni svećenstvo nisu priznavali njegove sposobnosti. Unatoč tome, on je prvi primao pacijente, a da za sebe nikada nije prihvatio plaćanje. Gröning je govorio o Bogu na svoj jedinstven način, često odstupajući od ustaljenih normi, što je dovodilo do određenog otpora.
Naglasio je da važni aspekti života ne bi trebali biti potisnuti na “onaj svijet” nakon smrti, već ih treba prigrliti ovdje i sada. Gröning je vjerovao u snagu ljubavi, ispravljanja onoga što se moglo ispraviti i izbora dobra nad zlom.
Kako su Gröningova slava i poštovanje rasli, vlasti su zabranjivale okupljanja i masovne seanse iscjeljivanja, unatoč tome što Gröning nije pružao nikakav oblik terapije.
Prema izvještajima medija iz tog vremena, iscjeljenje se događalo isključivo u Gröningovoj prisutnosti, njegovim riječima i prijenosom heilstroma onima koji su tražili njegovu pomoć.
Bio je drugačiji od djetinjstva:
U kasnim 1940-ima, kada su rane iz rata još bile svježe i bol se zadržala, Bruno Gröning se pojavio kao izvor nepodnošljive boli za neke i, što je još važnije, nade za mnoge druge. Ispred njegove kuće šutke su se okupile tisuće, a patnja bolesnika skrivena iza zida šutnje.
Tadašnji mediji donosili su oprečne izvještaje, jedni su ga nazivali šarlatanom, dok su ga drugi prepoznavali kao iscjelitelja. Kako bi stekli uvid u njegovu narav, ljudi su istraživali Gröningovu prošlost. Od ranog djetinjstva okolini je bilo vidljivo da je drugačiji.
Rođen 30. svibnja 1906. u Danzig-Olivi (danas Gdansk, Poljska), Bruno je bio četvrto od sedmero djece u obitelji Gröning. Nesvakidašnji događaji dogodili su se odmah od njegova rođenja.
Dok se njegova majka uvijek mučila tijekom poroda, Brunov dolazak prošao je glatko. Ubrzo nakon poroda, otišla je u šumu obavijestiti svog iznenađenog oca o prinovi. Brunovi roditelji bili su pobožni katolici i nikada nisu propuštali posjet crkvi.
Čak i kada bi bili iscrpljeni dnevnim poslovima, nikada ne bi preskočili akšam namaz s djecom, klečeći prije spavanja. Brunov otac, cijenjeni zidar, cijenio je fizički rad.
No, nerijetko su posezali i za fizičkim kažnjavanjem kako bi od Brune napravili “obično” dijete, poslušno i prilagođeno svakodnevnim obvezama. Brunov brat Kurt, vođen vlastitim frustracijama proizašlim iz Brunove jedinstvenosti, često bi usmjeravao bijes prema njemu.
Jednog jutra, kada je Kurt trebao postaviti stol za doručak, ali je umjesto toga odlučio igrati, Bruno je preuzeo na sebe taj zadatak. Iznenađujuće, njihovi su roditelji nagradili Brunu za njegove postupke. Razmišljajući o tom događaju, Kurt se prisjeća:
“Toliko sam se naljutila jer je Bruno uvijek ispadao onaj dobar da više nisam znala kako si pomoći. Na kraju sam Brunu izlila lonac kipuće kave na glavu. Začudo, ostao je potpuno miran, ostavljajući sve zadivljen. Štoviše, nije bilo opeklina ni na licu ni na tijelu.”
Ovaj događaj naglašava zašto je Bruno mnogo vremena provodio sam, lutajući obližnjom šumom i izolirajući se od onih koji nisu cijenili njegovu jedinstvenost. Sam Bruno prisjetio se kako je kao dijete bježao od ljudi, osjećajući da je život na ovom svijetu užasan, mračan i lišen ljubavi.
U tim teškim vremenima često se molio Bogu, žudeći da pobjegne iz ove mračne zemlje. Tijekom tih šumskih molitava stekao je jasnoću o svom životnom poslanju. Tek tada je mogao u potpunosti prihvatiti život.
Njegova rana duhovna sklonost pokazala je njegovu zrelost. Kao i mnogi slični pojedinci, naišao je na nerazumijevanje i prijezir okoline. Ljudi bi ga često nalazili u šumi i vraćali roditeljima. Većinu vremena suočio bi se s batinama i bio zatvoren u sobi. Jednom je napisao:
“Od batina nikada nisam mogla plakati jer udarce nisam doživljavala niti osjećala kao bol, iako su mi po tijelu često bile modrice. No, zatočeništvo u roditeljskom domu nije dugo trajalo jer sam brzo pronalazila način pobjeći. Šuma i moji životinjski prijatelji snažno su me privlačili i uvijek me vukli natrag.”
Bruno je u ranoj mladosti prepoznao njegove izvanredne sposobnosti koje su imale umirujući i ljekoviti učinak na ljude i životinje. Čak i kao malo dijete, bolesni su pojedinci nalazili olakšanje u njegovoj prisutnosti, dok su njegove riječi mogle smiriti i djecu i odrasle u trenucima nevolje.
Također je primijetio da životinje, obično plašljive ili opasne, pokazuju dobru volju i prijateljstvo prema njemu. Zbog toga je njegov odnos s roditeljima postao napet i složen. Bruno je sve više čeznuo za potpunom neovisnošću kako bi pobjegao od sredine u kojoj se osjećao neshvaćenim.
Brunova čežnja za samoćom navela ga je da provodi vrijeme sam, često nestajući na nekoliko dana. Nitko nije znao kako se preživljavao u tim vremenima. U domu njegovih roditelja bilo je pravilo da svatko tko zakasni na ručak ostane bez obroka ili dobije samo ono što ostane.
Bruno bi ponekad gladovao danima. Povremeno bi ga poznanici ugledali kako leži pod grmom, pažljivo promatrajući travu i lišće. U drugim slučajevima viđen je u neobično bliskoj vezi s vjevericama i raznim životinjama.
Ljudi bi ga također nalazili samog na groblju, zauzetog molitvom. Jednom je čovjek promatrao Bruna kako zamišljeno hoda iza šepavog psa. Igrao se i komunicirao sa životinjom, a nakon nekoliko dana pas je šepao nestao.
Za njim bi išle mnoge životinje, pa čak i ako bi bile bolesne i ležale, ustajale bi i pratile ga u šumu. Brunova sposobnost predviđanja događaja, uključujući izbijanje i kraj Prvog svjetskog rata (1914.-1918.), smrt njegove majke i početak Drugog svjetskog rata (1939.-1945.), dočekana je s nevjericom.
Njegov otac dao je izjavu pod zakletvom 26. lipnja 1949. u Löhneu, Westfalen, potvrđujući točnost Brunovih predviđanja.
čevo svjedočenje uključivalo je slučajeve u kojima je Bruno popravljao pokvareni sat koji je urar smatrao nepopravljivim, kao i njegova točna predviđanja raznih događaja. Izjava je završila očevim priznanjem da je Bruno od rođenja imao jedinstven dar.
Slavenski božanski horoskop: Saznajte kojem bogu pripadate:
Bruno Gröning je od malih nogu osjećao urođenu privlačnost prema bolesnim osobama. Primijetio je da bi čak i životinje bile oslobođene svojih bolesti kad bi tiho izgovorio riječi: “Draga životinjo, uskoro ćeš ponovno imati zdravo tijelo.”
Ta se spoznaja proširila i na ljude, pa su ga neprestano privlačili bolesnici. Njegov je pristup bio jednostavan, ali snažan – rekao im je: “Ali više niste bolesni.” Kad bi drugi tvrdili da je netko blizu smrti, Gröning bi samouvjereno tvrdio: “Ne, neće još dugo umrijeti; ozdravit će.” Ove uvide podijelio je i sam Gröning.
Također je imao izvanrednu sposobnost da liječi životinje. Kako je rastao, njegovi su prijatelji primijetili da unatoč njihovim napadima nikada nije uzvraćao. Ovakvo ponašanje čak je isprovociralo njegovu stariju braću i sestre, koji bi ga zlostavljali iz frustracije da se on nikada nije branio.
Jednom je prilikom njegov stariji brat, izjedan bijesom, slomio Brunu nosnu kost. No, nesvakidašnji događaj promijenio je sve. Tijekom tučnjave među dječacima u susjedstvu, Bruno se držao po strani, odbijajući sudjelovati u njihovim nestašlucima.
Kao odgovor, jedan od dječaka bijesno je ošamario Brunu samo zato što se odlučio ne tući. Kao i obično, Bruno nije uzvratio već je ostao miran i nepomičan. Kasnije, kod kuće, dječak koji je ošamario Brunu počeo je nekontrolirano šamarati sam sebe, ne mogavši prestati.
Svi dječaci su se okupili i svjedočili ovoj nesvakidašnjoj pojavi. Očajan, dječak je vikao Brunu u pomoć. Po Brunovom dolasku dječak se odmah smirio, a šamaranje koje je sam sebi nanio je prestalo. Od tog trenutka Bruna su braća, sestre i momci iz susjedstva ostavili na miru, prestali su ih tući i maltretirati.
U dobi od devet godina, Bruno se ozbiljno razbolio od dizenterije i tjednima je imao groznicu. Liječnik koji je često posjećivao njihov dom smatrao je da je Brunovo stanje beznadno.
Unatoč lošim prognozama, Bruno se izvrsno oporavio i izjavio je da će jednog dana pomoći drugima da ozdrave. Vrijedno je napomenuti da Bruno nikada nije dobio formalno medicinsko obrazovanje.
Nakon što je neko vrijeme radio kao tesar i građevinski radnik, Bruno je bio regrutiran tijekom Drugog svjetskog rata. Međutim, izjavio je da odbija oduzeti još jedan ljudski život, zbog čega se skoro suočio s vojnim sudom. Na kraju je postao ratni zarobljenik u Rusiji.
Njegovi najbliži bili su svjesni njegove nesvakidašnje naravi, no tek je 1949. šira javnost upoznala njegove sposobnosti. U Herfordu je otac po imenu Dieter Hulsmann tvrdio da mu je Gröning izliječio sina od mišićne distrofije, šireći priču i privlačeći mnoštvo ljudi koji su tražili iscjeljenje ispred Hulsmannove kuće.
Novine su prenijele priču i ubrzo se okupilo više od 5000 ljudi. To je dovelo do putovanja diljem Njemačke, Austrije i Švicarske, a broj sudionika je eksponencijalno rastao. Do rujna 1949. oko 30 000 ljudi dnevno ga je posjećivalo radi iscjeljenja. To je privuklo pozornost visokih državnih dužnosnika.
Kako je Gröningova slava dosegla vrhunac, lokalne su vlasti zabranile njegove aktivnosti. Sastavljen je liječnički konzilij koji ga je pozvao na pregled u svojim kontroliranim uvjetima.
Dovedeno mu je nekoliko pacijenata iz Sveučilišne bolnice u Heidelbergu, s različitim bolestima, od manjih do težih. Sve je bilo pomno dokumentirano.
Jedna žena koja je patila od kroničnog zatvora, a nije reagirala na konvencionalnu medicinu, našla je olakšanje na samom početku susreta s Gröningom. Međutim, najnevjerojatniji slučajevi uključivali su dvojicu muškaraca koji su bili gotovo nepokretni.
Unatoč predviđanjima službene medicine koja su sugerirala da im je preostalo još malo vremena, obojica su se oporavila, ponovno su mogli hodati i nastavili normalno živjeti. Ipak, 1955. protiv Gröninga je podignuta optužnica.
Sudski postupak trajao je nekoliko godina sve do njegove smrti u Parizu 1959., kada je slučaj obustavljen. Svjedoci njegova rada smatraju da je preminuo jer je bio spriječen liječiti druge.
Horoskop starih Hrvata: Čuva li te bog vatre ili bog groma:
Ministar rada i socijalne skrbi Sjeverne Rajne-Vestfalije naredio je progon Brune Gröninga, pozivajući se na kršenje Zakona o iscjeliteljima i terapeutima iz 1939.
Međutim, bavarski premijer ga je vidio kao “iznimnu pojavu” koju guše birokratski propisi. Ministarstvo unutarnjih poslova u Bavarskoj smatralo je njegove postupke “slobodnom akcijom ljubavi”.
Gröningova čudesna iscjeljenja izazivala su različite reakcije, neki su ih doživljavali kao milosrdni dar više sile, dok su ih drugi odbacivali kao šarlatanstvo. Ipak, ljekovita učinkovitost dokazana je medicinskim istraživanjima.
Pacijenti iz cijeloga svijeta tražili su njegovu pomoć, a vreće pisama s molbama za pomoć stizale su redovito. No, zabrane njegova iscjeliteljskog djelovanja pratile su i sudske tužbe.
Unatoč različitim pokušajima reguliranja njegovih aktivnosti, svi su pokušaji propali. Protivljenje je dolazilo od dominantnih društvenih snaga, kao i od slabosti ili pohlepe za novcem među nekim od njegovih suradnika.
Kada je Bruno Gröning preminuo u Parizu u siječnju 1959. u dobi od 53 godine od raka želuca, posljednji sudski postupak protiv njega bio je u tijeku. Postupak je obustavljen, a pravomoćna presuda nikada nije donesena.
Nakon operacije koju je u Parizu vodio Brunov prijatelj, specijalist za rak Pierre Grobon, tadašnja Brunina druga supruga prepričala je doktorove riječi: “Razaranja Brunova tijela su teška, s potpunim unutarnjim izgaranjem.
Posve mi je misteriozno kako je mogao živjeti tako dugo, a da ne osjetim nesnošljivu bol.” Prije nekoliko godina Bruno Gröning je već rekao: “Ako mi zabrane glumu, gorjet ću iznutra.” Devastaciju njegova tijela mnogi tumače kao posljedicu potisnute ljekovite struje.
Svjedočanstva o Bruninom učenju:
Željka Karanović: Osjećam energiju koju primam, kao da me nešto resetira:
Dozvolite mi da se predstavim. Moje ime je Željka Karanović i dolazim iz Beograda. Želim s vama podijeliti svoj osobni put iscjeljenja, točnije svoje iskustvo s kroničnom upalom lojnih žlijezda koja me mučila od svoje 16. godine.
Iscrpio sam sve načine zapadne i istočne medicine, kao i alternativne terapije, ali ništa nije pružalo trajno olakšanje dok nisam otkrio učenje Brune Gröninga.
Emir Fejzagić: Bio sam alkoholičar i kockar. Danas sam sretan kao dijete:
Dopustite mi da se predstavim. Ja sam Emir Fejzagić i rodom sam iz Zenice. Priča koju ću vam ispričati možda zvuči nevjerojatno, ali u Krugu prijatelja smo shvatili da je nemoguće samo iluzija.
Nakon što sam pretrpjela četiri teška srčana udara, dijagnosticirana mi je angina pektoris — neizlječivo stanje, barem su mi tako rekli. Međutim, unatoč svim izgledima, dobio sam iscjeljenje.
Moje zdravstvene poteškoće bile su izravna posljedica mog prijašnjeg načina života – ovisnost o alkoholu i kockanju izjedala me, dovodeći do gubitka svega što mi je bilo drago. Ali u dobi od 55 godina našao sam utjehu u učenju Brune Gröninga i moj život je doživio nevjerojatan preokret.
Kroz praksu ovih učenja doživio sam iscjeljenje od svojih fizičkih bolesti i ovisnosti bez ikakvih komplikacija. Danas, u dobi od 60 godina, osjećam djetinju radost, zadovoljstvo i sreću. Kod kuće se marljivo pridržavamo propisane rutine – prilagodbe se održavaju u 9 ujutro i 9 navečer.
Trajanje seansi ovisi o individualnim potrebama i prirodi problema. Dok svira nježna duhovna glazba, ulazimo u stanje introspekcije, izražavajući svoje želje i njegujući nepokolebljivo uvjerenje da će se pozitivne stvari očitovati u našim životima.
To je jednostavan proces — ono što želimo već počinjemo manifestirati. Zapamtite, moć da promijenite svoj život leži u vama. Učenje Brune Gröninga duboko je utjecalo na moju dobrobit i zahvalan sam za novopronađeni mir i pozitivnost koje su unijeli u moje postojanje.
Ankica Sladen: Osjetila sam veliku vrućinu i nekoga ili nešto što je izbacilo bol iz mog tijela:
Zovem se Ankica Sladen i dolazim iz Trogira. Ovdje sam da podijelim svoje izvanredno putovanje od kronične boli u donjem dijelu leđa. Prije otprilike 20 godina su mi se pojavili problemi s kralježnicom, a liječnički pregledi su otkrili degenerativne promjene u lumbalnom dijelu.
Pouzdao sam se u lijekove, ali bolovi su se samo pojačavali, posebno u desnom kuku. Srećom, tada sam otkrio učenje Brune Gröninga. Dok sam u krevetu čitala dvije njegove knjige, dogodilo se nešto nevjerojatno – preplavile su me emocije i zateklo sam se kako lijem suze.
Dok sam čitao o iscjeljenjima koja su doživjeli drugi, borio sam se da shvatim kako su takve transformacije moguće. Nekoliko puta sam molio: “Molim vas, pomozite i meni.” A onda me obuzeo nevjerojatan osjećaj intenzivne vrućine, kao da netko ili nešto fizički izvlači bol iz mog tijela. Bio je to neosporan fizički osjećaj.
Od tog trenutka nadalje, lijekovi mi više nisu bili potrebni. Nastavljam vježbati samoprilagođavanje u krevetu, obično provedem oko pet minuta prije nego što ujutro ustanem. To je poput mirne meditacije, gdje svjesno ispunjavam svoje misli pozitivnošću.
Na primjer, vizualiziram slikovite livade ukrašene prekrasnim cvijećem, djecu koja radosno plivaju ili bilo koju drugu sliku koja mi donosi osjećaj vedrine. Uspostavljanje veze s Bogom ključno je tijekom ove prakse. Glazba nije bitna svaki put, ali najvažniji je unutarnji mir.
Međutim, važno je ne moliti se Bogu samo za materijalna dobra. Umjesto toga, upućujem jednostavnu molitvu: “Bože, daj mi ono što je najbolje za mene.” Uostalom, Bog zna naše prave potrebe, jer se naše želje često razlikuju od onoga što je istinski korisno.
Bog strpljivo čeka savršen trenutak da primimo određene blagoslove. Kroz ovu praksu, njegovao sam ljubav i mir u svom srcu, šireći ih na svakog pojedinca. Sada mogu oprostiti onima koji su me povrijedili, jer shvaćam da sam im možda nenamjerno na neki način uzrokovao bol.
Usrdno se molim za njih, kao i za svoju obitelj, susjede i prijatelje, jer možda nisu bili svjesni posljedica svojih postupaka. Ljudi nisu inherentno zli; nego negativnost cilja na naša najosjetljivija područja. Zato je ključno da ostanemo jaki i sjedinjeni s Bogom.
Danas sam zdrava i ispunjena radošću, transformacija koju su primijetili i moji prijatelji. Unutarnja snaga stečena iz Kruga prijatelja je ta koja nas osnažuje i omogućuje nam da zračimo pozitivnošću i iscjeljenjem u našim životima.
Često postavljana pitanja:
1. Smatra li se Bruno Gröning iscjeliteljem ili šarlatanom?
Bruno Gröning bio je lik koji je izazivao divljenje i skepticizam medija i javnosti. Neki su ga smatrali nadarenim iscjeliteljem, dok su ga drugi odbacivali kao šarlatana. Mišljenja o njegovim sposobnostima uvelike su varirala, a tijekom života se suočavao s kritikama i pravnim izazovima.
2. Koje je značenje unutarnjeg mira u odnosu na fizičko blagostanje?
Prema učenju Brune Gröninga, postizanje stanja mentalnog i unutarnjeg mira ključno je za dobrobit našeg fizičkog tijela. Zanemarivanje naše prisutnosti u sadašnjem trenutku i vođenje užurbanog, odvojenog života može dovesti do pojave bolesti.
3. Kako se može iskoristiti iscjeljujuća energija koju je učio Bruno Gröning?
Bruno Gröning je učio da pojedinci imaju sposobnost dodirnuti božanski i sveti tok energije, bez obzira na njihova uvjerenja. On je ovu silu nazivao “heilstrom”, a sebe je vidio kao kanal kroz koji ta energija teče od Boga do čovječanstva.
Završna misao:
Učenje Brune Gröninga i iskustva pojedinaca koji su ga prakticirali otkrivaju duboki utjecaj koji veza duha i tijela može imati na zdravlje i dobrobit. Priče o iscjeljenju i preobrazbi pokazuju potencijal osobnog rasta, oprosta i njegovanja unutarnjeg mira.
Dok su Gröningove sposobnosti bile hvaljene i sumnjičave tijekom njegova života, svjedočanstva i stalna praksa unutar Kruga prijatelja sugeriraju da njegova učenja još uvijek imaju odjek kod onih koji traže iscjeljenje i duhovni rast.
Također pročitajte:
- Dječak iz Bosne i Hercegovine popravlja rupe na cesti. Angažirao je i stroj za konsolidaciju tog pijeska. Svi ga hvale
- Pazite što nosite preko granice: Rigorozne kazne za one koji pojedu previše mesa, cigareta
- Na graničnom prijelazu s BiH oduzeli joj kuhinjske krpe, putnica morala platiti i 300 eura
- Tegljači su oslobodili brod koji se nasukao u Sueskom kanalu
- Srpski mediji pišu o ‘skandalu’ na All-staru: Je li najbolji igrač svijeta zaslužio da mu se ovo radi?
0
0
Average Rating